Laboratorijski nalazi
Prevod: Dimitrije
Ponomarev
Uvod
Otkako je virus influence
prvi put opisan 1933. godine, razrađeni su različiti dijagnostički modaliteti
(Webster 1998). Ove dijagnostičke tehnike koriste se radi potvrde kliničke
dijagnoze. U ovom poglavlju će se prodiskutovati uloga najvažnijih testova, kao
i njihove prednosti i ograničenja. Međutim, i najbolji dijagnostički test ima
malu vrednost bez odgovarajućeg sakupljanja kvalitetnih uzoraka i preciznih
informacija o pacijenatu.
Laboratorijska dijagnostika
influence kod ljudi
Odgovarajuće prikupljanje uzoraka
Uzorci iz respiratornog trakta
Blagovremeno
prikupljanje uzoraka veoma je važno pošto je uspeh dijagnostike najviši kod
respiratornih uzoraka dobijenih u prva četiri dana od pojave simptoma. Mogu se
koristiti različite vrste respiratornih uzoraka. Ispirci nosa i aspirati iz
nazofarinksa imaju veću senzitivnost nego brisevi farinksa. U intubiranih
pacijenata, mogu se koristiti trahealni aspirati i lavati bronha (WHO 2005a).
Ispirci i aspirati treba da sadrže dovoljno respiratornog epitela za testove
imunofluorescencije. Uzorci bez dovoljno ćelija, međutim, ipak su podesni za
druge metode kao što je brza detekcija antigena, izolacija virusa i polimerazna
lančana reakcija reverznom transkripcijom polimeraze [reverse
transcription- polymerase chain reaction (RT-PCR)].
Briseve
treba transportovati u podlozi za transport virusa (virusnoj transportnoj
podlozi), da bi se izbeglo njihovo isušivanje.
Svi
uzorci treba da stignu u laboratoriju što je pre moguće, da bi se izbegla bilo
kakva degradacija. Ako se očekuje bilo kakvo zadržavanje u transportu,
preporučuje se transport u virusnoj transportnoj podlozi na
ledu ili sa rashlađivanjem na 2-8 0C.
Uzorci krvi
Uzorci
krvi (puna krv, serum) prikupljaju se radi serologije antitela (određivanja
prisustva antitela protiv virusa influence). Uzorke seruma iz akutne faze i
faze rekonvalescencije, uzete u razmaku od 14-21 dan, treba sakupljati radi
dokazivanja značajnog (najmanje četvorostrukog) porasta titra antitela
specifičnih na odgovarajući soj virusa.
Klinička uloga i vrednost laboratorijske
diagnostike
Postupak sa pacijentom
Brza
dijagnoza je važna ukoliko se razmatra mogućnost rane terapijske intervencije
skupim antivirusnim lekovima – da bi bili efikasni, terapija ovim lekovima
treba da se otpočne u toku prvih 48 sati od pojave simptoma (WHO 2005a).
Kandidati za rano lečenje su bolesnici sa pratećim oboljenjima i stanjima i sa povišenim
rizikom od ozbiljnih komplikacija (videti poglavlje „Klinička prezentacija“).
Posebno, dijanoza influence u starijih bolesnika treba kliničara učini svesnim
rizika od nastanka sekundarne infekcije bakterijama kao što su Staphylococcus aureus,
Haemophilus
influenzae i Streptococcus pneumoniae.
Osim
toga, brzo testiranje na virus influence igra ulogu u savladavanju infekcije u
bolnici, da bi se smanjilo širenje infekcije sa pacijenta na pacijenta ili sa
zaraženih zdravstvenih radnika na bolesnike sa povišenim rizikom. Ove testove
takođe treba primenjivati u dijagnostici influence kod putnika ili kod
epidemija bolesti u poluzatvorenim zajednicama kao što su brodovi za krstarenje
(WHO 2005a).
Najzad,
dijagnostika influence ima prognostičku vrednost u mladih zdravih odraslih
osoba, kod kojih bolest ima kratak i benigan tok.
Nadzor
U sprovođenjnu nadzora influence
primenjuju se razni testovi i tu izgleda da nedostaje standardizacija čak i u
Evropskom regionu (Meerhoff 2004). Različite tehnike imaju različite prednosti
i nedostatke. Stoga se u nadzoru koriste kombinacije testova. Brze direktne
tehnike kao što je RT-PCR (Bigl 2002) ili EIA omogućuju brzu detekciju
epidemije i mogu se koristiti u razlikovanju influnce A i B. Izolacija virusa u
embrionisanim kokošijim jajima ili na ćelijskoj kulturi neophodna je u
subtipizaciji virusa. Hemaglutininski i neuraminidazni podtip se određuju
testom inhibicije hemaglutinacije i testom RT-PCR. Sekvencioniranje produkata
PCR koristi se za utvrđivanje molekulske epidemiologije cirkulišućih virusa.
Ovo, zajedno sa titrima inhibicije hemaglutinacije među sojevima omogućuje WHO
da preporuči odgovarajuće vakcine koje će najverovatnije štititi protiv
cirkulišućih sojeva virusa influence. Nadzor je takođe važan za kreiranje
preventivno medicinskih mera, jer uticaj određene epidemije na zdravlje i
odnosi cene i koristi (cost benefit)
intervencija kao što je vakcinacija mogu motivisati kreatore zdravstvene
politike da daju prioritet prevenciji influence.
Laboratorijski testovi
Pri
odlučivanju o tome koji test primeniti, treba razmotriti mnoge faktore. U obzir
treba uzeti i osetljivost, specifičnost, trajanje izvođenja testa, njegovu
ponovljivost, lakoću izvođenja i cenu. RT-PCR je generalno osetljivija od
serologije i kultivacije, a kombinacija RT-PCR i serologije osetljvija je nego
kombinacija bilo koje dve od ostalih metoda (Zambon 2001). Osetljivost
kultivacije u velikoj meri zavisi od laboratorije u kojoj se izvodi. Serologija
je manje skupa od RT-PCR ali zahteva uzorke krvi – parne serume - iz akutne
faze i iz faze oporavka, dijagnoza je samo retrospektivna. Tradicionalna
kultivacija dugo traje ali tehnike shell vial kultivacije omogućuju
dijagnostiku u roku od 48-72 sata.
Direktne metode
Za
direktnu detekciju virusa influence postoje različite metode. Neke, kao što je
enzimski radioimunoesej (EIA) pogodne su za testiranje pored bolesničke
postelje; drugi, kao što je direktna imunofluorescencija, omogućuju pripremanje
pločica predmetnog stakla na licu mesta
u ambulanti i slanje fiksiranih pločica u centralnu laboratoriju (Allwinn
2002). RT-PCR tehniki može da izvodi samo obučeno osoblje u dobro opremljenoj
laboratoriji. Pomoću ovih metoda moguća je detekcija ili oba tipa virusa
influence (A i B), ili ona omogućava njihovo razlikovanje. Jedina direktna
tehnika koja ima potencijal za diferencijaciju podtipova (t.j. na osnovu
hemaglutinina i neuraminidaze) je RT-PCR.
Imunofluorescencija
Kod
tehnike direktne imunofluorescencije, potencijalno inficirane ćelije
respiratornog epitela se najpre fiksiraju za predmetno staklo a virusni
antigeni sadržani u ćelijana detektuju se specifičnim antitelima koja su ili
direktno konjugovana za fluorescentnu boju (direktna imunofluorescencija) ili
anti-antitelima vezanim za fluorescentnu boju (indirektna imunofluorescencija).
U oba slučaja reakcija se vizualizuje pod fluorescentnim mikroskopom a
pozitivne ćelije se raspoznaju po intenzitetu boje i morfologiji fluorescentnih
područja. Direktna imunofluorescencija omogućuje brže rezultate ali je generalno
manje osetljiva od indirektne imunofluorescencije. Indirektna
imunofluorescencija takođe ima prednost u tome što se mogu koristiti pulovani
antiserumi za skrining virusne infekcije pomoću jednog anti-antitela
konjugovanog na fluorescentnu boju (obično se koriste anti-mišja antitela
konjugovana sa fluorescein izotiocijanatom; Stevens 1969). Imunofluprescencija
omogućava brzu dijagnostiku respiratornih uzoraka dok god u uzorcima ima
dovoljno epitelnih ćelija. Međutim, postoji interindividualna razlika u
tumačenju testova imunofluorescencije jer je interpretacija subjektivna a
tačnost zavisi od kompetencije i iskustva onga ko ih radi.
Enzimski imunološki testovi ili imunohromatografski
testovi
Enzimski
imunološki testovi (EIA) koriste antitela protiv virusnog antigena koja su
konjugovana na neki enzim. Sledi inkubacija sa hromogenim supstratom a promena
boje ukazuje na postojanje virusnog antigena. Određeni enzimski testovi kao i
slični testovi koji koriste imunohromatografiju omogućuju testiranje uz bolesničku
postelju (Allwinn 2002) i traju 10-30 minuta. Ovi brzi stestovi generalno su
skuplji od direktne imunofluorescencije ili kultivacije virusa. Osetljivost EIA
varira između 64% i 78% (Allwinn 2002). Pomoću različitih brzih testova moguća
je detekcija virusa influence A i B, bez razlikovanja tipa, samo virusa
influence A ili detekcija i identifikkacija svakog tipa (A i B) ponaosob.
Međutim, nijedan od ovih brzih testova ne može razlikovati podtipove koji
inficiraju čoveka (H1N1 i H3N2) ili podtipove ptičjeg gripa (FDA 2005). Spisak
raspoloživih brzih testova može se dobiti na sledećem linku: http://www.cdc.gov/flu/professionals/labdiagnosis.htm.
Lančana reakcija reverzne transkripcijske
polimeraze (RT-PCR)
RT-PCR
je proces u toku kojeg se RNA prvo konvertuje u komplementarnu DNA (cDNA) a
onda se deo genoma amplifikuje korišćenjem prajmera koji se vezuju specifično
za ovo ciljno područje. Ovo omogućuje eksponencijalnu amplifikaciju malih
količina nukleinske kiseline, delovanjem termostabilnog enzima DNA polimeraze,
koji omogućuje visoko osetljivu detekciju i minimalnih količina virusnog
genoma.
Ne samo
da RT-PCR ima izvanrednu osetljivost (Steininger 2002) već se može koristiti i
za razlikovanje podtipova i izvođenje filogenetske analize (Allwinn 2002).
Degradacija RNA arhivskih uzoraka može sniziti osetljivost RT-PCR (Frisbie
2004). Stoga uzorke treba obrađivati što je brže moguće posle prikupljanja.
Metode izolacije
Izolacija
ili kultivacija virusa je tehnika kojom se uzorak inokuliše u živi sistem za
kultivaciju i prisustvo virusa se onda detektuje u tom sistemu. Pošto se
kultivacijom uvećava (amplifikuje) količina virusa, ona je osetljivija od
direktnih metoda, osim RT-PCR (koja takođe koristi amplifikaciju). Izolacija
virusa je od koristi samo ako su živi sistem ili ćelije osetljivi na virus koji
nameravamo da izolujemo.
Za
uspešnu izolaciju je potreban brzi transport uzoraka u laboratoriju, jer
kašnjenje može dovesti do inaktivacije virusa (Allwinn 2002).
Kultura embrionizovanih jaja
Uzorci
se inokulišu u amnionsku kesu 10-12 dana starih embrionizovanih kokošjih jaja.
Posle 3 dana inkubacije može se dobiti visok prinos virusa (WHO 2005d).
Pošto
ova tehnika zahteva snabdevanje oplođenim kokošjim jajima i specijalne
inkubatore, ona se više ne koristi u rutinskoj dijagnostici infekcije
influence. Međutim, izolacija na jajima obezbeđuje velike količine virusa i
predstavlja vrlo osetljiv sistem kultivacije virusa. Stoga referentne laboratorije
koriste ovaj sistem za kultivaciju da bi obezbedile visoku osetljivost i
omogućile proizvodnju zaliha virusa za epidemiološki monitoring.
Ćelijska kultura
Konvencionalna
kultura: Za izolaciju virusa influence koriste se različite ćelijske linije, najčešće
primarne bubrežne ćelije majmuna i Madin-Darby ćelije psećeg bubrega (MDCK).
Neki autori preporučuju korišćenje tripsina da bi se potpomogao ulazak virusa u
ćelijske linije (WHO 2005d). Konvencionalnoj ćelijskoj kulturi potrebne su dve
sedmice ali ima veoma visoku osetljivost. Uočavaju se citopatski efekti kao
štosu inkluziona telašca u sincicijumu i intracitoplazmatska bazofilna
inkluziona telašca. Prisustvo virusa influence može se utvrditi hemadsorpcijom,
korišćenjem eritrocita zamorčeta (Weinberg 2005) ili imunofluorescencijom na
kultivisanim ćelijama. Ova potonja se može koristiti i za tipizaciju izolovanog
virusa. Imunofluorescencija ima višu osetljivost u detekciji pozitivnih kultura
nego hemadsorpcija.
Shell
vial kultura: Shell vial kultura omogućuje dijagnostikovanje u roku od 48 sati
(Allwinn 2002). Ovo se postiže centrifugiranjem inokuluma na monosloju ćelijske
kulture i izvođenjem imunofluorescencije pre nego što se uoči citopatski
efekat. Shell vial kultura može međutim imati nižu osetljivost od
konvencionalne kulture (Weinberg 2005).
Laboratorijske životinje
Lasice
se često koriste u istraživačkim ustanovama kao model za infekciju virusom
humane influence, ali nemaju značaja u rutinskoj dijagnostici.
Serologija
Serologija
se odnosi na detekciju u serumu (ili
drugim telesnim tečnostima) specifičnih antitela na virus influence.
Serološki
se mogu detektovati ukupna antitela ili klase specifičnih antitela (IgG, IgA
ili IgM).
Za
dijagnostikovanje influence raspoložive su različite serološke tehnike:
inhibicija hemaglutinacije (HI), reakcija vezivanja komplementa (CF, RVK),
enzimske tehnike (EI) i indirektna imunofluorescencija.
Serološka
dijagnostika ima malu vrednost u dijagnostici akutne influence. Da bi se
dijagnostikovala akutna influenca, potrebno je da se potvrdi bar četvorostruki
porast titra, što zahteva uzorke iz akutne faze i faze rekonvalescencije.
Međutim, ona može imati značaja u dijagnostikovanju kod nedavno inficiranih
osoba.
Serologija
se takođe koristi u određivanju odgovora na vakcinaciju protiv influence
(Prince 2003).
Serologija
ima veći klinički značaj kod pedijatrijskih bolesnika bez prethodne izloženosti
influenci, jer prethodna izloženost može dovesti do odgovora heterolognim
antitelima (Steininger 2002).
Inhibicija hemaglutinacije (HI)
Testovi
HI zahtevaju intenzivan rad i mnogo vremena, kao i nekoliko kontrola radi
standardizacije. Međutim, reagensi su jeftini i lako dostupni. Koriste se
različita crvena krvna zrnca, kao npr. eritrociti zamorčeta, pernate živine ili
ljudske krvne grupe „O“. Obično se koristi dilucija od 0.4-0.5% eritrocita.
Serum se pretretira da bi se uklonili nespecifični hemaglutinini i inhibitori.
Onda se sa serumom uzorka u dvostrukim razblaženjima preinkubira preparat
virusnog hemaglutinina koji izaziva vidljivu hemaglutinaciju (obično 4
hemalutinacijske jedinice). Najmanje razblaženje koje još inhibira
hemaglutinaciju je titar HI. HI je osetljivija od RVK (Julkunen 1985, Prince
2003) i ima i dodatnu prednost da je specifičnija u razlikovanju podtipova HA
(Julkunen 1985).
Reakcija fiksacije komplementa (RVK, CF)
Testovi
reakcije vezivanja komplementa zasnivaju se na sposobnosti kompleksa
antigen-antitelo da troše komplement, što rezultuje time da ne preostaje
komplementa za lizu eritrocita senzibilisanih ovaca. Ovi testovi zahtevaju
intenzivan rad i kontrolu za svaku proceduru, ali reagensi su jeftini i lako
dostupni. Testovi RVK su manje osetljivi od HI, kako u dijagnostici akutne
infekcije tako i u određivanju imuniteta posle vakcinacije (Prince 2003).
Enzimski testovi (EIA)
EIA
testovi su osetljiviji od testova HI i CF (Bishai 1978, Julkunen 1985).
Raspoloživi su razni komercijalni EIA. Testovi za detekciju IgG i IgA
osetljiviji su nego testovi za IgM (Julkunen 1985), ali nisu indikativni za
akutnu infekciju.
Indirektna imunofluorescencija
Indirektna
imunofluorescencija se obično ne koristi kao metoda za detekciju antitela protiv
virusa influence.
Brzi testovi
Klinička
vrednost nekog testa za dijagnostiku influence u velikoj meri zavisi od dužine
izvođenja dotičnog testa. Prvi testovi razvijeni za dijagnostiku influence bili
su izolacija virusa i serološki testovi. U tom stadijumu, da bi se isključila
infekcija virusom influence trebalo je više od dve sedmice. Iako su shell vial
testovi smanjili vreme potrebno za izolaciju, oni se generalno ne smatraju
brzim testovima.
Razvoj
direktnih testova kao što je imunofluorescencija omogućio je postavljanje
dijagnoze u roku od nekoliko sati (1 do 2 koraka inkubacije i ispiranja).
Međutim, testovi imunofluorescencije zahtevaju iskusne laboratorijske radnike i
imunofluorescentne mikroskope.
Revoluciju
u brzoj dijagnostici influence doneo je razvoj brzih testova za antigene (od
kojih većina radi na principu EIA ili imunohromatografije). Neke od ovih
testova toliko je lako izvoditi da čak i nelaboratorijsko osoblje može da ih
izvodi u ambulantnim uslovima, što se označava kao testiranje kraj bolesničke
potelje ili testiranje na mestu zbrinjavanja.
Reakcije
RT-PCR koje zahtevaju elektroforezu u gelu u početku su zahtevale dosta
vremena, ali relativno nedavni razvoj tehnologije u realnom vremenu omogućio je
dijagnostiku pomoću RT-PCR u roku od dva sata. Iako su antigenski testovi
generalno najlakši za rukovanje, oni nisu tako osetljivi kao direktna
imunofluorescencija, izolacija ili RT-PCR.
Na tabeli je dat prikaz poređenja karakteristika različitih postojećih metoda testiranja za dijagnostiku influence.
|
Tabela 1: Poređenje karakteristika testova* |
||||
|
Test |
Osetljivost |
Vreme potrebno za izvođenje |
Lakoća izvođenja |
Dostupnost |
|
Direktnat detekcija |
|
|
|
|
|
Brzi testovi (EIA / hromatografija) |
-2 |
+2 |
+2 |
0 |
|
Imunofluorescencija |
0 |
+1 |
+1 |
+1 |
|
Gel elektroforeza RT-PCR |
+2 |
0 |
-1 |
-2 |
|
Real-time RT-PCR |
+2 |
+1 |
-1 |
-2 |
|
Kultivacija virusa |
|
|
|
|
|
Rutinska kultivacija virusa |
+2 |
-2 |
-1 |
+2 |
|
Shell vial kultura |
+1 |
0 |
-1 |
+1 |
|
Serologija |
|
|
|
|
|
EIA |
+2 |
-2 |
+1 |
+1 |
|
Inhibicija hemaglutinacije |
+1 |
-2 |
-1 |
+2 |
|
RVK |
0 |
-2 |
-2 |
+2 |
*Relativni kriterijum za
pogodnost testova (5 poena ordinalne skale)
-2: vrlo nepodobna karakteristika
-1: nepodobna
karakterisitika
0: prosečna karakteristika
+1: pogodna karakteristika
+2: vrlo pogodna karakteristika
Diferencijalna diagnstika oboljenja nalik influenci
Raznovrsni
simptomi opisuju se kao „nalik influenci“: povišena temperatura, kašalj,
zapušenost nosa, glavobolja, nelagodnost, bol u mišićima. Međutim, ne postoji
jasna definicija niti uniformnost u korišćenju ovog termina.
Tokom
epidemije, visoko prediktivni za influencu su klinički simptomi kao što je
povišena temperatura, kašalj, teški nazalni simptomi i gubitak apetita (Zambon
2001). Međutim, i mnoge druge infekcije mogu se prezentovati simptomima nalik
influenci. To mogu biti infekcije virusima, bakterijama, mikoplazmama,
hlamidijama i gljivicama, kao i infestacije parazitima. U početku se simptomima
nalik influenci mogu prezentovati i infekcije koje mogu ugroziti život čak i
mladim i zdravim osobama, kao što su virusne hemoragijske groznice, ili infekcije
kao legioneloza, koja može ugroziti život rizičnim grupama kao što su stare
osobe. Stoga je važno razmotriti široku diferencijalnu dijagnostiku koja treba
da se usmeri prema pacijentovoj anamnezi, uključujući i putovanja,
profesionalnu izloženost, kontakt sa životinjama i bolesnicima, anamnezu
simptoma kao i lokalne epidemioološke podatke.
Dijagnoza suspektne humane infekcije virusom ptičjeg gripa
Uvod
Tačno i
brzo razjašnjenje suspektnih slučajeva H5N1 infekcije na osnovu laboratorijske
dijagnostike je od najveće važnosti za otpočinjanje i nastavljanje
odgovarajućeg lečenja i mera kontrole infekcije. Izolaciju virusa iz uzoraka
kod suspektnih slučajeva ptičjeg gripa treba obavljati u specijalizovanim
referentnim laboratorijama sa opremom čiji je nivo biobzbednosti najmanje 3.
Prikupljanje uzoraka
Uzorke
za detekciju ili izolaciju treba uzeti prva tri dana od pojave simptoma i brzo
ih transportovati u laboratoriju. Za dijagnostiku su podesni aspirat
nazofarinksa, bris nosa, bris nazofarinksa ili bris guše. Međutim, aspirat
nazofarinksa je uzorak izbora. U slučajevima kada su pacijenti intubirani, mogu
se sakupljati transtrahealni aspirati i bronhoalveolni lavat.
Istovremeno,
treba uzeti uzorke seruma u akutnom stadijumu i stadijumu rekonvalescencije za serološku
dijagnozu (WHO 2005).
Modaliteti virusološke dijagnostike
Brza
identifikacija infektivnog agensa kao virusa influence A može se izvesti
običnim brzim testovima za influencu, koji vrše diferencijaciju tipova.
Međutim, komercijalne brze hromatografske metode, u poređenju sa kultivacijom,
za ptičji grip imaju osetljivost od samo 70% (Yuen 2005). Direktna dijagnostika
infekcije virusom influence H5N1 može se izvesti indirektnom
imunofluorescencijom na respiratornim ćelijama fiksiranim na predmetnom staklu,
korišćenjem kombinacije specifičnih monoklonskih antitela za influencu tip
A/H5, influencu A i influencu B, kao i specifičnih monoklonskih antitela za
influencu A/H1 i A/H3 (dobija se od WHO) i anti-mišjeg FITC za detekciju. Ovaj
test omogućuje brzo razlikovanje humane infekcije influencom H5 od drugih
tipova i podtipova influence, ali ne može da isključi H5N1 infekciju usled
nedovoljne osetljivosti. Stoga takođe treba raditi kultivaciju i/ili RT-PCR
koje su osetljivije.
Virus se može izolovati na embrionizovanim kokošjim
jajima, Madin Darby ćelijama psećeg bubrega (MDCK) ili bubrežnim ćelijama rezus
majmuna (LLC-MK2) (de Jong 2005, Yuen 2005). Druge uobičajene ćelijske linije,
kao Hep-2 ili RD, takođe su upotrebljive za A/H5 virus ptičjeg gripa. Citopatski
efekti su nespecifični i infekcija ćelija virusom influence A može se
detektovati imunofluorescencijom na nukleoprotein. Za subtipizaciju ovih virusa
mogu se koristiti HI supernatanta ćelijske kulture, H5-specifična
imunofluorescencija (korišćenjem monoklonskih antitela protiv H5) ili RT-PCR.
Dostupni su prajmeri za detekciju i H5 i N1 gena ptičjeg gripa pomoću RT-PCR
(WHO 2005c). Takođe su dostupni i H9-specifični prajmeri (WHO 2005c).
Detekcija influence A/H5 pomoću RT-PCR u realnom
vremenu nudi brzu i visoko osetljivu metodu za dijagnostiku H5N1 infekcije (Ng
2005).
Serologija: Četvorostruki porast titra u uzorku
dobijenom u fazi rekonvalescencije u odnosu na uzorak iz akutne faze, takođe
potvrđuje dijagnozu infekcije u pacijenta koji se oporavio (Yuen 2005).
Drugi laboratorijski nalazi
Uobičajeni nalazi su leukopenija i naročito
limfopenija (za koju je dokazano da je znak loše prognoze kod pacijenata iz
Tajlanda), trombocitopenija i umereno povišene vrednosti transaminaza (Beigel
2005).
Nova kretanja i budoćnost
na področju dijagnostike influence
Zapaženo je nekoliko trendova u dijagnostici
influence. Dostupnost lekova protiv influence koji se moraju davati rano u toku
infekcije da bi bili efikasni istakla je potrebu za ranom dijagnostikom koja je
stimulisala razvoj mnogih EIA ili imunohromatografskih brzih testova koji su
tako nekomplikovani da omogućuju testiranje kraj bolesničke postelje. Ipak,
vrednost ovih testova je ograničena njihovom relativno niskom osetljivošću,
naročito u dijagnostici ptičjeg gripa.
RT-PCR u realnom vremenunudi visoko osetljivu i
specifičnu alternativu. Tehnološki razvoj čini RT-PCR u realnom vremenu
pristupačnijom jer instrumenti postaju sve manji, efikasniji i prilagođeniji
korisniku. Stoga se RT-PCR u realnom vremenu već istakla u gotovosti za
pandemiju influence jer će omogućiti da laboratorije obavljaju brzu osetljivu i
specifičnu dijagnostiku humanih slučajeva ptičjeg gripa. Jedina preostala
prepreka je njena relativno visoka cena; ali visoko kompetitivno tržište već je
učinilo ove testove finansijski podnošljivijim.
Zaključak
Molekularne dijagnostičke tehnike igraju sve
istaknutiju ulogu u laboratorijskoj dijagnostici influence. Direktni brzi
testovi takođe su postali važno oruđe u istraživanju oboljenja sličnih influenci.
Kultivacija virusa međutim ostaje važna naročito za
referentne laboratorije jer je jeftina, osetljiva i omogućuje karakterizaciju
virusa. Dalje, za razliku od molekulskih ispitivanja, ona je „nepristrasna“ i
može detektovati neočekivani novi soj.
Glavna vrednost serologije influence leži u
epidemiološkim istraživanjima godišnjih epidemija, transmisije sa ptica na
čoveka i ispitivanje lekova i vakcina. Za rutinsku dijagnostiku ona ima
ograničenu vrednost.
Tako, možemo zaključiti da virusološka dijagnostika
influence ima vrednost za pojedinačnog pacijenta, epidemiološka istraživanja i
kontrolu infekcije. Odgovarajući odabir testa određen je karakteristikama testa
i potrebama za specifičnošću dijagnostike ili preventivnomedicinskih potreba.
Pozitivni dijagnostički test pravi razliku između
toga da li neko ima bolest sličnu gripu ili definitivnu dijagnozu gripa, ili
između suspektnog i potvrđenog humanog slučaja ptičjeg gripa.
Korisni izvori na Internetu
vezani za dijagnostiku influence
http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/rr5408a1.htm
http://www.fda.gov/cdrh/oivd/tips/rapidflu.html
http://www.who.int/csr/disease/avian_influenza/guidelines/RapidTestInfluenza_web.pdf
http://www.who.int/csr/disease/avian_influenza/guidelines/humanspecimens/en/print.html
http://www.who.int/csr/disease/avian_influenza/guidelines/avian_labtests2.pdf
http://www.who.int/csr/resources/publications/influenza/whocdscsrncs20025rev.pdf
Literatura